200 note [Croatian translation]

Soba, prozor

uredan krevet, ogledalo

gdje se još uvijek nalazi tvoj odraz

Uspomena je sada poput

klavira bez glasa

i što više svira manje čujem njegove note

i odjednom, u tišini moja misao

leti prema onoj slici

Moje hladne ruke i moja duga crna

kosa na ramenima

usne pomalo uznemirene su šaputale

'ne gledaj me, nemoj se zaustavljati'

Koža na koži, tvoj osmijeh

riječi nisu bile potrebne

još uvijek se sjećam osjećaja

dok je sunce zalazilo

a u sobi dvjesto nota

Svaki život ima propisanu

sudbinu koju mora preći

ili čak samo trenutak za dotaknuti

i možda je istinito da ono što nosiš unutra

je uvijek sve ono što

nikad nisi mogao imati blizu

i zato pokušavam zatrti tragove

jedne predaleke uspomene

Moje hladne ruke i moja duga crna

kosa na ramenima

usne pomalo uznemirene su šaputale

'možeš me gledati, nemoj se zaustavljati'

Koža na koži, tvoj osmijeh

riječi nisu bile potrebne

još uvijek se sjećam osjećaja

dok je sunce zalazilo

a u sobi dvjesto nota

dvjesto nota

Moje hladne ruke i moja duga crna

kosa na ramenima

usne pomalo uznemirene su šaputale

'možeš me dirati, nemoj se zaustavljati'

Koža na koži, tvoj osmijeh

riječi nisu bile potrebne

još uvijek se sjećam osjećaja

dok je sunce zalazilo

a u sobi dvjesto nota

I tako život ide i njegova je staza

u ravnoteži između kajanja i žaljenja

i ostajemo liječiti komadiće naših srdaca

jer smo krv koja teče i stvara ljubav

prošlost je prošlost i ne može se ništa učiniti

možeš je izgubiti ili je možeš tražiti

u ovim tako praznim noćima

a u sobi dvjesto nota