Oh, gdje si bio, moj plavooki sine?
Oh, gdje si bio, moj mili maleni?
Potucao sam se po padinama dvanaest maglovitih planina
Hodao sam i puzao po šest iskrivljenih autocesta
Zakoračio sam usred sedam tužnih šuma
Bio sam vani ispred tuceta mrtvih oceana
Bio sam deset tisuća milja u raljama groblja
I žestoko je, i žestoko je, i žestoko je, i
žestoko je
Žestoka će kiša padati
Oh, što si vidio, moj plavooki sine?
Oh, što si vidio, moj mili maleni?
Vidio novorođenče okruženo divljim vukovima
Vidio dijamantnu autocestu s nikim na njoj
Vidio sam crnu granu s krvlju koja je stalno kapala
Vidio sobu punu ljudi s krvarećim maljevima
Vidio sam bijele ljestve potpuno prekrivene vodom
Vidio sam deset tisuća govornika čiji su jezici bili slomljeni
Vidio pištolje i oštre mačeve u rukama male djece
I žestoko je, i žestoko je, i žestoko je, i
žestoko je
Žestoka će kiša padati
A što si ti čuo, moj plavooki sine?
A što si ti čuo, moj mili maleni?
Čuo zvuk grmljavine, odtutnjala je upozorenje
Čuo riku vala koji je mogao potopiti cijeli svijet
Čuo jednu stotinu bubnjara čije su ruke eksplodiravale
Čuo deset tisuća šaptaja i nitko ne sluša
Čuo jednu osobu kako gladuje, čuo smijeh mnogih ljudi
Čuo pjesmu pjesnika koji je umro u kaljuži
Čuo zvuk klauna koji je plakao u uličici
I žestoko je, i žestoko je, i žestoko je, i
žestoko je
Žestoka će kiša padati
Oh, koga si sreo, moj plavooki sine?
Koga si sreo, moj mili maleni?
Sreo malo dijete uz crknutog ponija
Sreo bijelca koji je šetao crnog psa
Sreo mladu ženu čije je tijelo gorjelo
Sreo mladu djevojku, dala mi je dugu
Sreo sam jednog čovjeka ranjenog u ljubavi
Sreo sam drugog koji je bio ranjen mržnjom
I žestoko je, i žestoko je, i žestoko je, i
žestoko je
Žestoka će kiša padati
Oh, što ćeš sada, moj plavooki sine?
Oh, što ćeš sada, moj mili maleni?
Ja ću nazad van prije nego kiša počne padati
Hodat ću u dubine najdubljih crnih šuma
Gdje je ljudi mnogo, a ruke su im potpuno prazne
Gdje peleti otrova preplavljuju njihove vode
Gdje dom u dolini upoznaje vlažan prljavi zatvor
Gdje je lice krvnika uvijek dobro skriveno
Gdje glad je ružna, gdje su duše zaboravljene
Gdje je crno boja, gdje nitko nije broj
I reći ću to i govoriti i misliti to i to udisati
I zrcaliti to s planine da sve duše mogu vidjeti to
Onda ću stajati na oceanu dok ne počnem tonuti
Ali znat ću svoju pjesmu dobro prije nego počnem pjevati
I žestoko je, i žestoko je, i žestoko je, i
žestoko je
Žestoka će kiša padati