Nekad davno oblačila si se tako divno
Bacala si propalicama po novčić na svom vrhuncu, nisi li?
Ljudi bi zvali, rekli bi, "Pazi lutko, suđeno ti je da pukneš"
Mislila si da te oni svi zezaju
Nekad si se smijala na račun
Svih koji su se družili
Sad ne pričaš više tako glasno
Sad ne izgledaš više tako ponosno
Kad se radi o tome da trebaš nagrecati za svoj idući obrok
Kakav je osjećaj
Kakav je osjećaj
Biti bez doma
Kao potpuni stranac
Kao zakotrljan kamen?
Išla si u najbolje škole to stoji, Gđice Usamljena
Ali znaš da si samo bila utopljena tamo
A nitko te nikad nije naučio živjeti na ulici
Sad ćeš to otkriti, morat ćeš se naviknuti na to
Rekla si da nikad ne bi pristajala na kompromise
Rekla si da se nikad ne bi mirila
S tajanstvenim skitnicom, ali sad shvaćaš
On ne prodaje nikakve alibije
Dok zuriš u vakuum njegovih očiju
I pitaš da želiš li se nagoditi?
Kakav je osjećaj
Kakav je osjećaj
Bez putokaza prema doma
Kao potpuni stranac
Kao zakotrljan kamen?
Nikad se nisi okrenula da bi vidjela grimase na licima žonglera i klaunova
Kad bi oni svi sišli i izvodili trikove za tebe
Nikad nisi razumjela da to nije u redu
Ne bi trebala puštati da drugi primaju udarce namijenjene tebi
Prije si jahala na svome kromiranom konju sa svojim diplomatom
Koji je na ramenu nosio sijamsku mačku
Nije li teško kad otkriješ da
On nije stvarno bio gdje to je
Nakon što je pokupio od tebe sve što se dalo pokrasti
Kakav je osjećaj
Kakav je osjećaj
Bez putokaza prema doma
Kao potpuni stranac
Kao zakotrljan kamen?
Princeza na tornju i svi lijepi ljudi
Oni piju, oni misle da su uspjeli
Mijenjaju sve moguće vrste dragocjenih poklona i stvari
Ali bolje ti je da pokupiš svoj dijamantni prsten, bolje da ga založiš, srce
Prije te toliko zabavljao
Napoleon u krpama i jezik koji je koristio
Idi k njemu sad, zove te, ne možeš odbiti
Kad nemaš ništa, nemaš što izgubit
Sad si nevidljiva, nemaš tajni za skrivanje