Nije mi bilo tad ni 14
kad sam na svijetu ostao sam
otac mi bio asfalt bez srca
a hladna ulica zla mačeha
Bilo je, brate, previše bola
glavom kroz zid sam išao
i ko na ostrici brijača
ja sam sito, rešeto prošao
Ref.
Na ovom srcu rana je dvjesta
i bar za tol'ko još ima mjesta
takvi ko ja su sa slojem boje
i rođeni su za heroje
U ovom gradu sto dusu ima
srastao ja sam u korenima
mnogo mi dao, mnogo uzeo
ni ja mu nisam dužan ostao
I sad ponekad dok grijem tugu
sjećanja dođu, odvedu me
u prošlost moju, u prošlost ružnu
da podsjete me godine