Ceste od prašine (su) dug, besciljan put
Od tankog zraka u prazninu
Čudno i izgubljeno, niko mi ne govori gdje da idem
Gdje drugdje bih trebala ići?
Ispred kapije svijeta, bacam pogled
na slobodu koja nas nepogrešivo zarobljava
I ja jurim za izgubljenom srećom
Tragam za tobom svaki dan
Odvedi me kući
Do proplanka gdje smo se jednom upoznali
Odvedi me lući
Gdje drveće i vrtovi beharaju
Ali onda, od čežnje jedne noći
Probudi se bolna istina
I moj zanos, ubijen snovima,
Izlazi kroz udarac