Osjećaš onu grubu kožu
Ogromnu hladnoću u duši
Čak je teško i jednu suzu
Ispustiti
Mnogo toga je iza ugla
Radost, koja tebi ne pripada
Ovo vrijeme nepomirljivo
Igra protiv tebe
I tako se tada završi
Na našem prozoru zakovani
Melanholični gledatelji
Nemoguće sreće
Mnoga odgođena putovanja i
Kofer, prazan već jednu vječnost
Ona bol, o kojoj ne znaš ništa
Samo te ona neće napustiti nikada, oh nikada
Ova nelagoda je utočište
Mnogo žurbe je u tvom životu
Ne događaju se više čuda
Sada ne više
Ne slušaj one lutke
Ne uzimaj te pilule
Ta opatica ima dobar karakter
Ona zna šta s dušama
Dao bih ti svoje oči
Da bi vidjeo ono što ne vidiš
Energiju, radost
Do suza te nasmijati
Reći ti "da", uvijek "da"
I pustiti te da poletiš
Gdje želiš, gdje možeš
Bez te težine na srcu
Sakriti ti oblake
One zime, koja te povređuje
Tvoje rane zaliječiti
Malo više zubih za jesti
I vidjeti te kako se smiješ
I vidjeti te trčeći ponovo
Zaboravi, neki zaborave
Nepromišljeno jedan cvijet
U nedjelju
I onda tišina, i onda tišina
U vrtovima,koje niko ne poznaje
Diše se beskorisnost
Ima se veliko poštovanje za čistoćom
Skoro je ludilo
Ne znaš kako je lijepo opet te zagrliti
Ponovo te sresti i braniti te
Oblačiti i češljati te
I šapnuti ti da se ne predaš
U vrtovima,koje niko ne poznaje
Koliko života tamo odlaze
Samo bolovi, male anemije
Mi smo ništa bez fantazije
Zadrži je, pomozi njima
Molim te, ne dopusti da padnu
Slabi, krhki
Ne uskračuj im malo svoje ljubavi
Zvijezde, koje sada šute
Daju znak nebu
Ljudi ne sijaju
Ako i oni nisu zapravo zvijezde
Ruke koje sada drhte
Jer vjetar jače duva
Ne ostavljaj ih same, ne sada
Da ih smrt ne iznenadi
Mi smo nesposobni
Koji i ako imamo
Ponekad ne dajemo
Zaboravi, neki zaborave
Nepromišljeno jedan cvijet
U nedjelju
I onda tišina, i onda tišina