U nemogućnosti za raspodijeliti komadiće naših slomljenih srca
Naše suze nježno osušene
Ni jedna kap više nije preostala
"Smiješno je, nije li?" nasmijemo se . . .
Težak život,
Šiblje poput labirinta te sprječava
Tama ovoga pokvarenog svijeta ti stoji na putu
Zato, sada,
Smo vjerojatno na rubu utapanja
Spašeni pravilnim disanjem
Sada, jednostavno živimo da umremo jednoga dana
Kada shvatimo zašto ne volimo kišu
Duboko unutra, sjetimo se
Da veliki mjehurići sapuna
Su vjerojatno meki i paperjast
Dok gledamo svaku boju na tlu
Pazimo da ne stanemo u lokvu
Sigurno, i ti, bi se vratio samoobrani
Kad bi mogao izbjeći težak put
Trenutno, ja sam čovjek;
Danas i sutra također, i dan nakon toga
Dovoljno je za priznati,
Svi udahnu drukčije
Ali i ti, isto, si čovjek
Samo mrziš biti jedan, to je sve
Ali ne možeš to mrziti jer ti si ljubazna osoba,
Ti si taj koji bi se pomolio za bilo koga
Potrebno je za jedan cvijet da procvate,
Voda, zemlja, sunčeva svjetlost i vlastito sjeme,
Što god se nalazi preda mnom,
Njegovo značenje, prošlost i budućnost
Da i jedno od tih nedostaje, ništa se ne bi rodilo;
Niti ja, niti ti, niti ta osoba
"To je ništa" - kažem
Dok te opterećujem sa svojom prošlošću
Sudbina što ti stoji na putu
Je nesporazum, bereš ono što siješ
Ali zato što je ova situacija neugodna,
Želiš pobjeći, zar ne? Želiš živjeti, zar ne?
Ako ima trenutka kada se osjećaš
Gdje se želiš baciti,
Probi se kroz tamu ovoga svijeta,
I potražimo razlog zašto si se rodio
Početak pred krajem,
Jednom kada počne, bit će tvoj zadnji život,
Na kraju beskrajnog putovanja,
Treba imati "vrijeme" koje je sad ili nikad
"Nemoguće se utopiti u kiši",
Čak i tada, teško je za disati
"Živimo da umremo jednoga dana",
Ako je tako, ako je tako
Nikada se više nećemo polomiti
Nikada, nikada, nikada
Neka zvona naših srca odjeknu
Sve će biti prekriveno tamnim oblacima i umrljano blatom
Povucimo crtu
Unutar labirinta koje sada preprečuje puta svijeta
Ova crta će biti preklopna mapa;
Cvijet koji cvijeta radi tebe