Kako boli preživjeti pad s neba,
kao kiša uspomena na kožu,
tražim te, dozivam te,
između svakog prekinutog sna, gubim svaku vjeru.
I ti, tako nemoguća za zaborav,
daleka moja krhkosti,
ništa sam,
i ovdje sam, slomljenih krila,
kasno sam otvorio oči istini
da bih vidio tvoj bijeg.
Očajnog me ovdje zatičeš
razbijen u milion komadića padam pred tvoje noge
kao dio prošlosti
koji je suvišan.
Očajan zbog povratka,
vodi tvoje ljubavi koja gasi moju žeđ
i ovdje sam mokar od jučerašnjih suza,
kao prvi put.
Reci mi šta da radim da se obućem
u blagoslov tvog tijela,
nazad,sat, i da pišem nove priče,
u knjigu tvoje ljubavi.
I spasi me ovog prokletstva,
ponovo ujedinimo ruke razuma,
koje mi nedostaju.
I pogledaj me, govorim ti srcem,
ne reci da je jako kasno,
za slikanje neba sreće.
očajnog me ovdje zatičeš
razbijen u milion komadića padam pred tvoje noge
kao dio prošlosti
koji je suvišan.
Očajan zbog povratka,
vodi tvoje ljubavi koja gasi moju žeđ
i ovdje sam mokar od jučerašnjih suza,
kao prvi put.